Pojmovi optike

ASTIGMATIZAM

Astigmatizam je stanje u kojem se svjetlosne zrake ne lome jednako na svim meridijanima oka. U svrhu podjele definirana su dva zamišljena meridijana oka, okomita jedan na drugi. Naziv astigmatizam grčkog je podrijetla i doslovno znači “bez točke”. Najčešće se ispravlja naočalama s cilindričnim lećama. Poremećaj se najčešće javlja u kombinaciji s kratkovidnošću ili dalekovidnošću, a izražava se u dioptrijama koje opisuju refrakcijsku sposobnost leće (mogućnost loma svjetla). Astigmatizam može biti stabilno stanje, ali se može i pogoršavati s vremenom.

DALEKOVIDNOST

Dalekovidnost (grčka riječ “presbus” (πρέσβυς), što znači “stara osoba”) stanje je u kojem oko, sa starenjem, pokazuje progresivno smanjenje sposobnosti da se akomodira na objekte u neposrednoj blizini. Ovaj se poremećaj često poistovjećuje s hiperopijom. Točni mehanizmi nastanka dalekovidnosti nisu utvrđeni. Međutim, većina istraživanja podupire teoriju gubitka elastičnosti kristalne leće iako se kao moguć uzrok navode i promjene u zakrivljenosti leće, koje se objašnjavaju kontinuiranim rastom i gubitkom snage cilijarnog mišića (koji savija i izoštrava leću). Baš kao i sijeda kosa i bore, dalekovidnost je simptom uzrokovan prirodnim tijekom starenja. Prvi simptomi (dolje navedeni) obično se najprije primjećuju oko 40–50. godine. Sposobnost akomodacije oka na bliske predmete pada s godinama: od mogućnosti akomodacije s 20 dioptrija (mogućnost fokusiranja s 50 mm) kod djeteta, 10 dioptrija s 25 godina (100 mm), do 0,5-1 dioptrije sa 60 godina (sposobnost fokusiranja na 1-2 metra).

KRATKOVIDNOST

Kratkovidnost (od grčke riječi μυωπία myopia, „kratkovidnost“) predstavlja poremećaj lomljenja zraka u oku, u kojem, kad je akomodacija opuštena, paralelno usmjereno svjetlo proizvodi sliku ispred mrežnice, umjesto na mrežnici kako je to kod normalnog oka. Ljudi s kratkovidnošću jasno vide bliske objekte, ali se udaljeniji objekti vide zamućeno. Očna jabučica kod kratkovidnih je preduga ili je rožnica preizbočena, pa su slike fokusirane u staklovini, unutar oka, umjesto na mrežnici, u stražnjem dijelu oka. Suprotan poremećaj od kratkovidnosti je hiperopija ili dalekovidnost – gdje je rožnica nedovoljno izbočene površine ili je oko prekratko. Oftalmolozi i optometristi ispravljaju miopiju najčešće nošenjem korektivnih leća kakve su naočalne ili kontaktne leće, a može se također ispraviti i laserskom kirurgijom kakva je LASIK. Korektivne leće imaju negativnu optičku jakost (konkavne su, „minus“), što kompenzira pozitivnu dioptriju kratkovidnog oka. U nekim slučajevima pacijenti s niskim stupnjem kratkovidnosti upotrebljavaju naočale koje umjesto klasičnih leća imaju površinu punu rupica širine jednog milimetra. One djeluju na principu smanjenja zamućenog kruga koji se stvara na mrežnici.

PREZBIOPIJA

Staračka dalekovidnost ili prezbiopija (grčka riječ “presbus” (πρέσβυς), što znači “stara osoba”) je stanje u kojem oko, kako starimo, pokazuje progresivno smanjenje sposobnosti da se akomodira na objekte u neposrednoj blizini. Točni mehanizmi nastanka dalekovidnosti nisu utvrđeni, međutim, većina istraživanja podupire teoriju gubitka elastičnosti kristalne leće, iako kao moguć uzrok, također se navode i promjene u zakrivljenosti leće, koje se objašnjavaju kontinuiranim rastom i gubitkom snage cilijarnog mišića( mišić koji savija i izoštrava leću). Slično kao sijeda kosa i bore, dalekovidnost je simptom uzrokovan prirodnim tijekom starenja. Prvi simptomi (dolje navedeni) obično se najprije primjećuju oko 40 – 50 godine. Sposobnost akomodacije na bliske predmete pada s godinama,od mogućnosti akomodacije s 20 dioptrija (mogućnost fokusiranja s 50 mm) kod djeteta, do 10 dioptrija s 25 godina (100 mm) ,te se spušta na 0.5 do 1 dioptrije sa 60 (sposobnost fokusiranja na 1-2 metra).

IZVOR: Wikipedija